Název: Изговор удвојених сугласника на граници префикса, или, Префикса и корена у руском језику : (на материјалу ортоепских речника у издању Руске академије наука)
Transliterovaný název
Izgovor udvojenih suglasnika na granici prefiksa, ili, Prefiksa i korena u ruskom jeziku : (na materijalu ortoepskih rečnika u izdanju Ruske akademije nauka)
Variantní název:
- Pronunciation of double consonants at the border of a prefixes, or, A prefix and a root in the Russian language : (on the material of orthoepic dictionaries published by the Russian Academy of Sciences)
Zdrojový dokument: Opera Slavica. 2024, roč. 34, č. 2, s. 85-108
Rozsah
85-108
-
ISSN1211-7676 (print)2336-4459 (online)
Trvalý odkaz (DOI): https://doi.org/10.5817/OS2024-2-8
Trvalý odkaz (handle): https://hdl.handle.net/11222.digilib/digilib.81658
Type: Článek
Jazyk
Licence: CC BY-SA 4.0 International
Přístupová práva
otevřený přístup
Upozornění: Tyto citace jsou generovány automaticky. Nemusí být zcela správně podle citačních pravidel.
Abstrakt(y)
У овом раду, на материјалу ексцерпираном из ортоепских речника различитих генерација, уочавамо развој изговора удвојених сугласника на граници префиса или префикса и корена. Велики број примера (око 44,5 % од укупног броја) нема промена у изговору: изговарао се дуг глас у свим генерацијама ортоепских речника. Промене постоје код око 55,5 % примера и огледају се у томе што је у млађој генерацији речника могућ варијантни изговор у оном случају када је само дуг сугласник био забележен у средњој и старијој генерацији (око 16,5 %), да у примерима у којима је било варијантности изговора у средњој и старијој генерацији речника у млађој постоје вишечлане ортоепеме (око 16,5 %), да се у свим генерацијама изговара дуг глас, с тим што је у средњој и старијој генерацији то дуг мек глас, док се у млађој генерацији ради о гласу с тврдим почетом, меким завршетком (11,1 %), дуг глас у старијој и средњој генерацији речника замењен је простим у млађој генерацији (8,3 %), и, коначно, прост глас у млађој и средњој генерацији, док је у старијој генерацији изговор простог гласа био тек допуштен, поред нормативнијег изговора дугог гласа (3,6 %). Дошли смо, такође, до следећих закључака: тврди гласови носе већи потенцијал за дуг изговор од меких гласова; речници дају тврдим експлозивним сугласницима већи потенцијал за реализацију удвојеног гласа када се ради о интервокалној позицији; удаљеност места удвојеног гласа од места акцента повећава потенцијал појаве варијантног изговора (бележи се и изговор простог гласа). У млађој генерацији речника реализују се дуги гласови различити по мекоћи (почетак тврд, завршетак мек), каквих није било у ранијим генерацијама речника.
In this paper, on the material extracted from orthoepic dictionaries of different generations, we observe the development of the pronunciation of doubled consonants at the border of prefixes or prefixe and root. A large number of examples (about 44.5 %) have no changes in pronunciation: the long voice was pronounced in all generations of orthoepic dictionaries. Changes exist in about 55.5 % of the examples and are reflected in the fact that in the younger generation of dictionaries, a variant pronunciation is possible in the case when only a long consonant was recorded in the middle and older generation (about 16.5 %), that in the examples in which had pronunciation variants in the middle and older generations of the dictionary, in the younger ones there are multimember orthoepemes (about 16.5 %), that in all generations the long voice is pronounced, with the fact that in the middle and older generations it is a long soft voice, while in to the younger generation, it is the voice with a hard beginning, a soft ending (11.1 %), the long voice in the older and middle generation of the dictionaries was replaced by a simple voice in the younger generation (8.3 %), and finally, a simple voice in the younger and middle generation, while in the older generation the pronunciation of the simple voice was only permitted, in addition to the more normative pronunciation of the long voice (3.6 %). We also came to the following conclusions: hard voices carry a greater potential for long pronunciation than soft voices; dictionaries give hard explosive consonants a greater potential for the realization of a doubled voice when dealing with an intervocalic position than hard fricative voice; the distance between the place of the doubled voice and the place of the accent increases the potential for the appearance of a variant pronunciation (the pronunciation of the simple voice is also recorded). In the younger generation of dictionaries, long sounds with different softness (beginning hard, ending soft) are realized, which were not found in earlier generations of dictionaries.
Reference
[1] AVANESOV, R. I.: Fonetika sovremennogo russkogo jazyka. Moskva: Izdatel'stvo Moskovskogo universiteta, 1956, 240 s.
[2] AVANESOV, R. I.: Russkoje literaturnoje proiznošenije. Moskva: Prosveščenije, 1968, 287 s.
[3] AVANESOV, R. I. (ed.): Orfoèpičeskij slovar' russkogo jazyka. Proiznošenije, udarenije, grammatičeskije formy. Moskva: Russkij jazyk, 1983, 704 s. ISBN 5-200-00315-6.
[4] AVANESOV, R. I. (ed.): Orfoèpičeskij slovar' russkogo jazyka. Proiznošenije, udarenije, grammatičeskije formy. Moskva: Russkij jazyk, 1989, 688 s. ISBN 5-200-00387-3.
[5] AVANESOV, R. I, OŽEGOV, S. I. (ed.): Russkoje literaturnoje udarenije i proiznošenije. Opyt slovarja spravočnika. Moskva: Gosudarstvennoje izdatel'stvo inostrannych i nacional'nych slovarej, 1955, 580 s.
[6] AVANESOV, R. I, OŽEGOV, S. I. (ed.): Russkoje literaturnoje proiznošenije i udarenije. Slovar' spravočnik. Moskva: Gosudarstvennoje izdatel'stvo inostrannych i nacional'nych slovarej, 1959, 709 s.
[7] KALENČUK, M. L.: Uzual'nyje i kodificirovannyje proiznositel'nyje normy. In: KALENČUK, M. L., SAVINOV, D. M. (ed.): Norma proiznošenija v uzuse i kodifikacii. Moskva: Institut russkogo jazyka im. V. V. Vinogradova RAN, 2021, s. 4–25. ISBN 978-5-7164-1094-7.
[8] KASATKIN, L. L. (ed.): Bol'šoj orfoèpičeskij slovar'. Literaturnoje proiznošenije i udarenije XXI veka: norma i jeje varianty. Moskva: AST-PRESS, 2012, 1008 s. ISBN 978-5-462-00962-4.
[9] KASATKIN, L. L. (ed.): Bol'šoj orfoèpičeskij slovar'. Literaturnoje proiznošenije i udarenije XXI veka: norma i jeje varianty. Moskva: AST-PRESS ŠKOLA, 2018, 1024 s. ISBN 978-5-906971-21-0.
[10] KASATKIN, L. L.: Fonetika sovremennogo russkogo literaturnogo jazyka. Moskva: Izdatel'stvo Moskovskogo universiteta, 2003, 224 s. ISBN 5-211-04814-8.
[11] KASATKIN, L. L.: Orfoèpema kak osnovnaja jedinica orfoèpii. Voprosy jazykoznanija, 2011, 2, s. 31−38.
[12] KASATKIN, L. L.: Orfoèpija. In: LEKANT, P. A. (ed.): Sovremennyj russkij literaturnyj jazyk. Moskva: Vysšaja škola, 2009, s. 118−134. ISBN 978-5-06-005393-7.
[13] PANOV, M. V.: Sovremennyj russkij jazyk. Fonetika. Moskva: Vysšaja škola, 1979, 256 s.
[2] AVANESOV, R. I.: Russkoje literaturnoje proiznošenije. Moskva: Prosveščenije, 1968, 287 s.
[3] AVANESOV, R. I. (ed.): Orfoèpičeskij slovar' russkogo jazyka. Proiznošenije, udarenije, grammatičeskije formy. Moskva: Russkij jazyk, 1983, 704 s. ISBN 5-200-00315-6.
[4] AVANESOV, R. I. (ed.): Orfoèpičeskij slovar' russkogo jazyka. Proiznošenije, udarenije, grammatičeskije formy. Moskva: Russkij jazyk, 1989, 688 s. ISBN 5-200-00387-3.
[5] AVANESOV, R. I, OŽEGOV, S. I. (ed.): Russkoje literaturnoje udarenije i proiznošenije. Opyt slovarja spravočnika. Moskva: Gosudarstvennoje izdatel'stvo inostrannych i nacional'nych slovarej, 1955, 580 s.
[6] AVANESOV, R. I, OŽEGOV, S. I. (ed.): Russkoje literaturnoje proiznošenije i udarenije. Slovar' spravočnik. Moskva: Gosudarstvennoje izdatel'stvo inostrannych i nacional'nych slovarej, 1959, 709 s.
[7] KALENČUK, M. L.: Uzual'nyje i kodificirovannyje proiznositel'nyje normy. In: KALENČUK, M. L., SAVINOV, D. M. (ed.): Norma proiznošenija v uzuse i kodifikacii. Moskva: Institut russkogo jazyka im. V. V. Vinogradova RAN, 2021, s. 4–25. ISBN 978-5-7164-1094-7.
[8] KASATKIN, L. L. (ed.): Bol'šoj orfoèpičeskij slovar'. Literaturnoje proiznošenije i udarenije XXI veka: norma i jeje varianty. Moskva: AST-PRESS, 2012, 1008 s. ISBN 978-5-462-00962-4.
[9] KASATKIN, L. L. (ed.): Bol'šoj orfoèpičeskij slovar'. Literaturnoje proiznošenije i udarenije XXI veka: norma i jeje varianty. Moskva: AST-PRESS ŠKOLA, 2018, 1024 s. ISBN 978-5-906971-21-0.
[10] KASATKIN, L. L.: Fonetika sovremennogo russkogo literaturnogo jazyka. Moskva: Izdatel'stvo Moskovskogo universiteta, 2003, 224 s. ISBN 5-211-04814-8.
[11] KASATKIN, L. L.: Orfoèpema kak osnovnaja jedinica orfoèpii. Voprosy jazykoznanija, 2011, 2, s. 31−38.
[12] KASATKIN, L. L.: Orfoèpija. In: LEKANT, P. A. (ed.): Sovremennyj russkij literaturnyj jazyk. Moskva: Vysšaja škola, 2009, s. 118−134. ISBN 978-5-06-005393-7.
[13] PANOV, M. V.: Sovremennyj russkij jazyk. Fonetika. Moskva: Vysšaja škola, 1979, 256 s.